Suhozidi Otoka Cresa

Integracija različitih komponenti od kojih su izgrađene terase („masiere“,  „klancići“, itd.)  neophodna je za očuvanje povijesne baštine u ruralnim područjima, za poboljšanje staništa i očuvanje individualnog i kolektivnog identiteta. Kulturni krajolik mora biti zaštićen ne samo zbog svoje kulturne vrijednosti, već i zato što mora biti aktivno uključen u poljoprivredni proizvodni ciklus. Potrebno je uspostaviti skladnu ravnotežu između kvalitete turizma i rekreacije i kulture maslina i/ili drugih poljoprivrednih kultura i ispaše, tako da gospodarski razvoj ide ruku pod ruku sa zaštitom okoliša.

Poteškoće koje treba prevladati kako bi se zaštitilo i poboljšalo ljudsko okruženje u snažnoj su vezi sa samom naravi projekta zaštite. Obnova područja ima za cilj ostvariti ekonomsku korist, ali ona može biti teško postignuta zbog nedostatka radne snage, ograničene mehanizacije, malih parcela i rascjepkanosti poljoprivrednog zemljišta. Poteškoće se mogu prevladati  proizvodnjom usmjerenom na kvalitetu domaćih proizvoda, a koja je danas djelomično prisutna.

Cres već ima poljoprivredni kapital – uglavnom maslinovo ulje, s različitom godišnjom proizvodnjom maslina. 2012. godine  iznosila je oko 600 tona , sa 150 osoba zaposlenih u industriji.

Stoga je prioritetni zadatak zaštititi maslinarstvo, budući da je ono ključna i referentna točka za sve karakteristične značajke krajolika koji se sastoji od terasa, pristupnih putova do maslinika i turističkih itinerara.

Priželjkivani cilj može se ostvariti na slijedeći način:

• Ekspanzijom već postojećih agencija kako bi se potaknulo veće sudjelovanje javnosti i proširilo znanje o prednostima sektora i kvalitete proizvoda.
• Formiranjem pilot područja na različitim mjestima najvećih maslinika koji okružuju središte grada. U tim se područjima može eksperimentirati s novim poljoprivrednim postupcima vrijednim za krajolik otoka Cresa.

Viša razina aktivnosti i stabilizacija područja, bolja od trenutne, može se postići u turizmu, kulturi i ruralnom okruženju ukoliko su poduzete mjere za razvoj potrebnih teoretskih znanja i praktičnih vještina.

Prije svega, terase moraju biti uvrštene na  popis već zaštićenih dijelova povijesne baštine.

Poželjno je da se uspostavi lokalni centar čija bi glavna zadaća bila zaštititi zemljišne resurse u cjelini , a posebno terase.

Bitno je izraditi temeljitu povijesnu i geografsku studiju , kao i provesti pedološka istraživanja (koja se bave analizom kvalitete tla) i tako doći do saznanja kako kombinirati uzgoj maslina i drugih stablastih biljaka.

Poželjno je pokrenuti program izobrazbe kojim bi se objasnila složenost kamenih struktura (suhozidi, terase, putovi i slično) kako bi se obnovilo staro znanje i, po mogućnosti, usvojila nova znanja i vještine.

Pružanje financijske potpore  poljoprivrednicima iz prihoda od turizma bila bi razumna strategija za održavanje terasastih površina. Može se organizirati natjecanje s nagradom za najbolji rad na popravku ili izgradnji terase.

Broj turističkih staza trebao bi biti veći, s tim da one moraju biti jasno označene vidljivim znacima, a ako je potrebno treba razvijati postojeću infrastrukturu. Šetnje i izleti mogu se organizirati na područjima terasa kako bi se podigla  svijest  o važnosti krajolika i omogućilo njegovo detaljno upoznavanje.

Ukoliko je moguće, kulturne manifestacije mogu se održavati  na posebno privlačnim terasastim područjima. Prilikom takvih događanja mogu se degustirati autohtoni proizvodi  i dijeliti  publikacije o povijesti, botanici, domaćoj kuhinji, itd.

Važno je početi s obnovom napuštenih ali  prije obradivih površina rezanjem divljeg grmlja i stabala, kao i popravkom staza i pratećih suhozida.

Osnovni uvjet za primjenu spomenutog niza mjera je da se javni i privatni sudionici na različitim institucionalnim razinama integriraju u zajedničkom nastojanju ostvarenja projekta. Na prvom mjestu inicijator treba biti Grad Cres, zatim Primorsko -goranska županija, a kasnije, nakon što budu poznati prvi rezultati, Republika Hrvatska.

Kako bi se iskoristilo europske fondove potrebno je barem djelomično započeti radove na obnovi, čime bi se pokazalo da je projekt ostvariv.

Na europskoj razini provode se značajne aktivnosti u okviru više programa (Patter, Terrics, Alpter) za zaštitu okoliša kroz koje se  također integriraju poluprirodna staništa, odnosno ona koja zahtijevaju veliku količinu rada.

Dugoročni cilj je da se krajolik Cresa prizna kao „izvanredan primjer ljudske interakcije s okolišem“, a zatim da ga se uvrsti na UNESCO-ov popis  Svjetske kulturne baštine. Kao prvi korak ovog procesa Cres mora biti upisan na tentativnu listu, odnosno privremeni popis  kojim Republika Hrvatska predlaže UNESCO-u vrijedna  dobra za uvrštavanje  u Popis svjetske kulturne baštine.

Napokon, ostaje nam promisliti o slijedećem: ako neće ništa ili malo onoga što se predlaže  biti ostvareno, što bi tada Cres imao za ponuditi od vlastitih, jedinstvenih i zanimljivih vrijednosti koje ostaju urezane u sjećanju onih koji posjećuju otok? Uski pojas plaže i bezbroj kuća i vila od Melina do Grabra? Kakva će biti percepcija pojedinca o krajoliku koji okružuje grad i koji se sastoji od 50-60% šume? Neobrađeno zemljište u blizini Cresa će u razdoblju od 10-15 godina  zarasti u divlja stabla i grmlje (makiju), a za 20-25 godina u borovu šumu. Potrebno je 25 godina da se maslinikom rasprostre vegetacija hrasta crnike (Quercus ilex) i crnog graba (Ostria carpinofolia).

U toj fazi, za koju se nadamo da nikada neće doći, Cres bi u potpunosti izgubio svoj identitet. Otok bi izgledao kao bilo koje područje u blizini mora u umjerenom klimatskom pojasu. Uništen i zapušten krajolik u potpunosti bi promijenio svoju estetiku, utječući tako i na kvalitetu života stanovnika  i na kvalitetu turizma. Posebno, jedinstveno, izuzetno „prirodno okruženje“,  plod creske kulture i mukotrpnog rada tijekom proteklih stoljeća, biti će izgubljeno.